Dokle više ovako? Kuda god prodeš milijun nekih oglasa: traži se radnik za ovo, traži se radnik za ono. Otvoriš novine, surfaš netom, pricaš sa susjedom - ma svugdje! Gdje god podeš ulice oblijepljene plakatima: potreban radnik; spol, godine, strucna sprema i iskustvo nisu važni. Samo nek se hoce radit! Ma cekaj malo, ne može više ovako.

Ova i ovakova pitanja traže hitan odgovor. Njih se mora postavljati i o njima ozbiljno razgovarati, moraju biti riješena prije lokalnih izbora, u protivnom jao nama, mogla bi se u Rami cuti Rahelina tužaljka "Plac i jauku u Rami se cuje.....", koju nam je baštinio ev. Matej.

Kako to da te nitko i ne pokuša zaustavit, bar necim uzrokovat i reci: "stani ne idi, ovo je tvoj dom, ovo je pjesma tvog života", iako zna da je odsvirana na potpuno nenastimanim instrumentima i potpunoj mikrofoniji i krikovima vremena kad je mlad covjek jednostavno prisiljen otici i ostaviti sve do tad steceno. Ostaviti i snove koje bi možda sanjao i nadanja u koja bi se nadao da je ostao. I precesto se zapitam šta je život koji se sanja, a šta je život bez sna...

Zanimljivo je to da netko na Prozorami napiše dobar clanak(moje subjektivno mišljenje) da ja jednostavno moram da se prikljucim toj struji razmišljanja sa svojih par rijeci. Sad bi se netko upito što je meni tako posebno u tom clanku? Uzgred receno rijec je o clanku „Klasika???". Pa sve mi je posebno, a opet ništa tu nije posebno jer kao što ste mogli procitat tu se govori o necemu obicnom i necemu tako svojstvenom covjeku da to shvacamo zdravo za gotovo, kao ništa važno ili ne d'o Bog vrijedno. Al' ima u svemu tom nešto više.